*
Rekli ste da imate bogate utiske iz Amerike. Kako je uopšte došlo do tog putovanja i vašeg dužeg boravka u toj dalekoj zemlji?- Pre pet i nešto više godina, otišao sam u SR Nemačku gde sam snimio nekoliko ploča. Pevao sam na nemačkom i engleskom jeziku i, kako sam snimao za "Belafon", veliku diskografsku kuću koja ima svoje filijale širom sveta, čuo me jedan od američkih producenata i ponudio mi gostovanje u Americi. Normalno, nije tu bilo nekih velikih obećanja o nekoj svetskoj slavi već, jednostavno, čovek me pozvao da radim svoj posao, pa šta bude. Moram da priznam da sam bio veoma polaskan i srećan zbog tog poziva, jer Amerika je oduvek bila moj životni san, zato što je to zemlja gde se najviše svira i, rekao bih zemlja u kojoj se voli prava muzika! Inače, u Americi ne postoje koncerti, već nešto kao hotelski šou-programi. Sve se dešava po hotelima, tu je uvek najprijatnije, ljudi se zabavljaju, pevaju sa tobom, pijuckaju u pa i igraju. Taj način zabave najneposredniji je i meni se mnogo dopao. Jer, kad gostujem po Evropi, i pevam na koncertima klasičnog profila, vidim publiku koja sedi i često joj je i dosadno, imam utisak da je takav oblik zabave prevaziđena stvar.