Nakon dužeg trasiranja muzičkog puta po Evropi, Boba Stefanović ponovo na domaćoj sceni (muzičkoj i - iznenađenje!- likovnoj) i u Eureki, s našim reporterom, "na ti"
Davno to beše. Čak se i najstariji poklonici ove vrste muzike pomalo češkaju iza uva kad im se pomene reč "Zlatni dečaci". Negde šezdesetih godina kad su "Bitlsi" bili sve i svja u svetu pop muzike, na Balkanu, tačnije u Beogradu, skupili se "neki novi klinci". "Uštekali" su gitare u radioaparate i počeli po podrumima i garažama da sviraju neku novu, za nas pionirsku muziku. Pevao je - Boba Stefanović.
- Mnogi misle da sam mator, kad kažem da se muzikom bavim više od petnaest godina. A da sam počeo ranije, nego recimo jedan Zoran Leković, sa svega dvanaest godina - to ne znaju. Profesionalno se bavim muzikom od svoje petnaeste godine. Nije li to malo?
* Ipak, od tih petnaestak godina koliko se baviš muzikom, skoro polovinu godina od te brojke si "izbivao" iz naše zemlje. Gde si bio i šta si radio za sve to vreme?
- Pre otprilike četiri godine potpisao sam ugovor sa velikim zapadno-evropskom firmom (svetskog ranga) za snimanje gramofonskih ploča "Polidor",čiji sam ekskluzivac i sada. Bio sam obavezan da gotovo dve godine provedem na turnejama po Zapadnoj Nemačkoj. No, našao sam vremena i za festivale (mada sam a priori protiv festivala u nas), pa sam učestvujući na dva velika svetska internacionalna festivala u Rostoku i Sunčevom Bregu, ubedljivo pobedio zastupajući Jugoslaviju.