четвртак, 3. октобар 2013.

Slikanje koje opušta

ZVEZDE ZAUVEK: Slobodan Boba Stefanović

Talenat je dar od boga, a dat mi je da bih ga darivao drugima

Boba Stefanović, koji je svoju uspešnu pevačku karijeru započeo u "Zlatnim dečacima", u ranom detinjstvu pokazivao je i izrazit talenat za crtanje. Sebe nikada nije smatrao zvezdom, već umetnikom, iako za njega kažu da ima jedan od najkvalitetnijih glasova. Sa samo četiri godine dobio je prvu nagradu na čikaškoj izložbi dečijih crteža. U to vreme je, priča on, počeo da svira i usnu harmoniku. Kao osmogodišnjak naučio je i prve akorde na gitari.

- Moj  drug, Velibor Kacl, kasnije poznatiji kao gitarista "Zlatnih dečaka", dobio je gitaru na poklon za Uskrs. Vrlo brzo, zapala je u moje ruke kada sam naučio prve akorde, a to znači da sam naučio uz pomoć ljubavi- objašnjava Stefanović.

Kada je jednom petnaestogodišnji Boba zapevao u tada popularnom klubu "Euridika" više nije prestajao da peva. Tu je ubrzo počeo da nastupa sa "Tigrovima" kojima je zatim kumovao tadašnji mecena mnogih beogradskih grupa Nikola Karaklajić, pa su postali "Zlatni dečaci". Uspešno su svirali nekoliko godina, da bi odatle otišli i na gostovanje u Veliku Britaniju.

- Napustivši "Zlatne dečake", sa kojima sam već imao zlatnu ploču "Čudna devojka", na festivalu "Beogradsko proleće " otpevao sam veoma ozbiljnu pesmu Aleksandra Koraća "Oprosti", u alternaciji sa starijim kolegom Duškom Jakšićem. I dobio nagradu za interpretaciju. Uskoro sam pobedio na istom festivalu sa pesmom "Obriši suze draga" koja je više puta dostigla zlatni tiraž i još se sluša i prodaje - dodaje naš sagovornik.

Najviše nagrada osvojio je Boba Stefanović na međunarodnim festivalima. U Enciklopediji svetske muzike nalazi se već petnaest godina. Jedno vreme živeo je i radio u Nemačkoj, Engleskoj i bivšem SSSR-u. Snimio je više od 120 ploča u zemlji i inostranstvu. Od toga sedam CD-a, a uz jedan je izašla i knjiga "Prva ljubav Dušana Silnog".

- Zadatak umetnika  je da ne stoji na jednom mestunego da krstari. Umetnost je jedna vrsta misije, a umetnik treba među ljudima da širi plemenitost - smatra.

Tokom svoje dugogodišnje karijere pevao je sa raznim pevačima širom sveta. Na jednom festivalu pobedio je Hulija Iglesijasa, nastupao je sa Klifom Ričardom, a najlepši kompliment u životu uputio mu je Tom Džons. Posle svega toga, prvi solistički koncert u Beogradu održao je prošle godine u Kolarčevoj zadužbini.

Za sebe kaže da je svaštar. Bavio se malo i glumom, pisao je nekoliko tema za filmove, čak i za jedan italijanski. Svira nekoliko instrumenata koje je naučio sam. Već petnaest godina drži školu pevanja pop, rok i evergrin muzike, iz koje su izašli mnogi danas poznati pevači.

- Poslednjih godina više volim slikarstvo jer mi ono daje mir. Slikanje me opušta i, što je najvažnije, uljane slike ostanu petsto godina iza čoveka. Trenutno pišem muziku za Hilandar što mi je posebno važno, pripremam koncerte, izložbu svojih radova, kao i novi CD - završava čovek koji smatra da je njegov talenat dar od boga, a dat mu je da bi ga poklanjao drugima.

Danijela Knežević


Članak objavljen u "Politici ekspres"




Нема коментара:

Постави коментар